Moj internet dnevnik
plocnik
L I J E P O
  • ........
    MOLITVA (ZA MENE) NIJE NIZANJE I PONAVLJANJE TUĐIH RIJEČI. TO TREBA BITI PREBIRANJE PO SEBI. (plocnik)
  • .......
    "Može li se reći da je ljutnja (koja stremi eliminaciji sugovornika) najčešće očiti dokaz nesigurnosti u vlastiti stav?" /http://gio.mojblog.hr
  • ....
    ČOVJEKOV STRAH OD MATERIJALNOG SIROMAŠTVA PROIZLAZI IZ SIROMAŠTVA DUŠE UZROKOVANOG MRTVIM DUHOM http://gio.mojblog.hr
  • .....
    SVEOBUHVATAN I MILOSTIV. DOLAZIŠ S TIŠINOM. MOJ GOSPODINE./plocnik/
Feed
Shoutbox
18.6.2017. 1:00 :: Nick
Investasi Terpercaya
21.9.2017. 23:55 :: Jual Obat Kutil Kelamin Antipiloma Termanjur
De Nature Indonesia
21.9.2017. 23:55 :: Jual Obat Kutil Kelamin Antipiloma Termurah
De Nature Indonesia
25.9.2017. 2:13 :: Jual Obat Kutil Kelamin Pria Salep
De Nature Indonesia
25.9.2017. 2:13 :: Jual Obat Kutil Kelamin Pria Swiss Paris
De Nature Indonesia
28.9.2017. 16:32 :: Jual Obat Kutil Kelamin Wanita Termurah
De Nature Indonesia
28.9.2017. 18:39 :: celana vakoou
celana vakoou
28.9.2017. 18:39 :: celana vakoou
celana vakoou
28.9.2017. 18:39 :: celana vakoou
celana vakoou
29.9.2017. 14:40 :: Jual Obat Kutil Kelamin di Penis Aldara
ure Indonesia
29.9.2017. 14:40 :: Jual Obat Kutil Kelamin di Penis Condylox
De Nature Indonesia
30.9.2017. 15:05 :: Jual Obat Kutil Kelamin di Vagina Tradisional
De Nature Indonesia
30.9.2017. 15:06 :: Jual Obat Kutil Kelamin di Vagina Condyloma
De Nature Indonesia
13.10.2017. 5:04 :: agen situs poker
agen situs poker
čitam ih
Nema zapisa.
Moj pas Njeznic

Blog
srijeda, travanj 9, 2014
Bilo je to jučer.


Zasuzila moja kćerka rano ujutro, pitam što je bilo a ona kaže da je dijete nervira.

A ja kažem; Budi sretna da ga imaš, da te nervira, 

Lako tebi, kaže mi kćerka.

Da, meni je lako. Ja bih trebala zasuziti danas. odgovaram.

Mama oprosti, zaboravila sam, zaprepastila se,

 

U trenu se spremila i otišle smo na groblje.

I  više nije bilo  njenih suza.

 

A moje su bile tako duboko u meni da nisu  mogle izaći  na oči.

 

Samo sam osjećala kako me potapaju iznutra.


 

I trebati će vremena da se sve isuši - iznutra

 

A hoće li ikad?


 

 




plocnik @ 00:43 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 10, 2014
BUJICOM ŽIVOTA

BIVAJU IZBAČENE SVE NAŠE ISTINE I LAŽI...

NA UVID SVIMA

plocnik @ 08:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 26, 2013
BOŽIĆ-

Dan mira i darivanja. Ne prehrane.

A što je s ostalim danima u godini?

Svode se na prehranu, kupovinu i dane bez srca. Uglavnom tako.


plocnik @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 12, 2013
Ruševna fasada prazne kuće ne odaje nekadašnje bogatstvo.

Ipak, ponekad me zraka života obasja i rasvjetli ostatke bogatstva.



Sve rjeđe.

plocnik @ 04:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Drhturava, smežurana ruka i blijedo lice .

Traže milostinju.

Očito u novcu.

Ali dobro bi došla i u ohrabrujućem pogledu.



Dala sam oboje.



















plocnik @ 03:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 28, 2013
Jutros je moj pločnik osvanuo prekriven mekanim, podatnim žutim tepihom.......bezbroj nijansi žute boje dok oko seže.....a Nježnić, onako malešan, crvenkast, dugodlak, dugorep savršeno nadopunjuje sliku......začuđeno me gledao i kao da pita što je to.

Jesen, obveza nove prilagodbe.



Priroda donosi svoje zakone, a mi ovako sitni umišljamo da smo zakonodavci-

plocnik @ 06:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 1, 2013
Molim vas bez komentara.

Platon kaže: "... ta moć, kao i sredstvo kojim svatko uči, nalazi se u svačijoj duši. Ali kako se oko ne bi moglo drugačije nego s cijelim tijelom okretati prema svjetlu iz mraka, tako se upravo mora ta moć okretati s cijelom dušom iz područja postojanja, dok ne postane sposobna gledati i uzdići se do bitka i najsvjetlije točke bitka, a to je velimo, dobrota."

Za razliku od osjetila koja prenose tek karakteristike odraza stvarnosti, sposobnost potpune spoznaje nalazi se u duši: "Onome što je većma božansko u nama, što nikada ne gubi svoju moć." Duša, nevidljiva, a prisutna, može uzdignuti čovjeka u "misaoni kraj", nevidljivu stvarnost kojoj i ona sama pripada. Ona je veza pomoću koje čovjek može ostvariti harmoniju između vlastitog bića i svijeta u kojem živi: kad duša vidi istinu, ruke je prenose kroz djela i čovjek je tada, jednostavno, živi.

 I kako, dakle, potaknuti dušu?

 Odgojem, kaže Platon.




Ali duši ne treba "usađivati vid". Duša vidi.

 

Odgoj je umijeće okretanja očiju duše na pravu stranu

plocnik @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 22, 2013
 

 

Zaista, ne opterećuju me godine. Tek realno promatram događaje.

Godine iskrivljuju izgled tijela, lica, postajemo nerazumljivi i udaljeni .Ustvari, dobro napisana knjiga je mnogima nerazumljiva ..... i onda misle da nije dobra.

Ali zar to ne može značiti i da nije uloženo dovoljno truda u čitanje izvrsne knjige.?

 

Naravno, ima i loše napisanih ali pogrešno (od neznalica) razvikanih knjiga.


plocnik @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 31, 2013
 

Ljudi mojih godina prolaze natovarenim vrećom prepunom životnih istina i sad pred kraj pokušavaju sve to uljepšati sakupljajući tek mrvice razumijevanja.

 

Samo im još to treba prije nego netko zaveže vreću.

 

Nije tužno, tako je to.


plocnik @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 20, 2013
 

Ljeto je.

Miris soli na tijelima i kosi kupača prolazi mojim pločnikom ...

 

obavijaja me miris djetinjstva.

 

Ugodan osjećaj.

 




plocnik @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 20, 2013
Glumica koju sam cijenila (jer uglavnom više nije u Hrvatskoj)...naišla sam na njezin intervju što me silno obradovalo. Takvo sam mišljenje oduvijek imala o njoj. Pozitivno. Zato me i nije iznenadila njezina rečenica koju ću slobodno interpretirati.....

Empatija, osnovna ljudska vrijednost.....

 

savršeno i točno za moja poimanja...cijeli je intervju vrlo jezgrovit, bez fraza, osoba s kojom bih rado popila kavu. Naravno, to je neizvodivo. tek pomisao kako bi bilo ugodno slušati je već mi je dovoljna za ugodu.

plocnik @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 10, 2013
Iako to nije popularno,  već sam godinama   uvijek za poklone kupovala knjige...uglavnom sam poznavala i ukus primatelja.  I tako sam mom unuku (koji sada ima navršenih 16 godina) poklonila knjigu s posvetom. Upravo sinoć pronađenu. Knjiga o džungli. Piše:


Pročitaj kompletan post
plocnik @ 16:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 7, 2013
DANAS

 

Na tvoj rođendan ne trčim na groblje. Ne nosim cvijeće niti svijeće.

 

Tek cijeli dan mislim na tvoje zelene oči, hrapave ruke i umirujući glas.

 

Sve je to još uvijek tu u meni, mama.


plocnik @ 15:59 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 6, 2013
 

Dijanabg

 

Silno me zabole nepravde, i često u životu nepozvana reagiram i na sebe navučem razne komentare i bijesove.

 

A danas, upravo me sada toliko obradovalo jedno poštenje da sam to morala napisati riječima. Iako je to tek igra, sigurna sam da bi ista osoba isto postupila u stvarnosti.

 

Znači, sva njena dosadašnja prijaznost nije bila gluma,

 i to me čini sretnom.

 




plocnik @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 29, 2013
 

Um oca natopljen alkoholom, dječje oči suzama.

 

 

A ja ne znam što učiniti.

 

Strašno je u našem liftu.


plocnik @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 26, 2013
nastavak....

 

 

ili će vrijeme pokazati da ipak jest?

 Jest. Drago mi je.


plocnik @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 

Izreći neki mogući budući scenarij nije zadiranje u intimu.

 

Nikad mi se izrečena misao nije kao bumerang vratila i povrijedila me.

 

Povrati se tek spoznaja o sugovorniku s kojim nije moguće voditi dijalog. 

plocnik @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 25, 2013
Kao što sam napisala jednom negdje...jedna riječ ili dio jedne riječi probudi u nama nešto od sjećanja, to naraste, preplavi nas, utopli, i nakratko se nađemo negdje drugdje.

Kao ja jučer. Riječ SARAJ, potpis na jednom komentaru...tako me neodoljivo podsjetila na riječ SARAJEVO. Nije tužno, nije posebno, tek duboko urezano. Pokušati ću to sjećanje nasjeckati, ne zbog vas, zbog sebe. I tako sam počela sama sebi dodavati komentare: da ne zaboravim...


Godina negdje ..druga polovica prošlog stoljeća...u vrijeme kad je imati "topolino" bilo nešto...moći putovati s kraja na kraj zemlje, kompletan alat i servis u mini-bunkeru...sav je auto bio mini, pa i mi što se tiče godina, iskustva....Htjeli smo putovati za Split u posjet tetki, ali usput (što stvarno nije) posjetiti i prijateljicu iz mog djetinjstva udanu u Sarajevo.  Plan je bio i pogledati "na Drini ćupriju"...u svojim ranim tridesetima bila sam (i još sam) opsjednuta Andrićevim knjigama. Danas tek shvaćam svu snagu njegovih tekstova. Nalik su na fotografije.Fotografije duše.


Što sam upamtila od tog posjeta Sarajevu?

Proljetne beskrajne kiše lile su cijelim putem, cijeli dan. Kasno uveče stigli smo u grad. Kiša lije, mi zaustavljamo ljude, tražimo taj dio grada, ulicu...nije bilo prometa, baš niti znakova, sve dvosmjerno, tamno, sivo ali ne neugodno. Zanimljivo. Ogromni zidovi, stabla, ali grad bez ljudi. Pa tko će po takvom nevremenu osim nas, nerazumnih, mladih....

To lutanje je trajalo, i trajalo, nema mobitela, niti telefona, samo pismo s adresom i prazan trbuh, umoran vozač, suputnica na rubu suza da nikad nećemo naći adresu.

 

I konačno. Evo, zid, zgrada, siva s osvjetljenim prozorom i poznatom siluetom...ne mogu vjerovati...mi izjurismo, oni sjuriše i zagrljaj na kiši. Nije to bio ples na kiši, već sreća nađenog djetinjstva, nešto neponovljivo. I sada mi je toplo oko srca.

 

Stepenište mirisno, soba topla, sve u tepisima što kod nas nije uobičajeno....i preudoban, mek, bijeli krevet. Ne pamtim sobu, tek osmijeh koji me ispratio na kratko spavanje. Zora. Mirisi iz kuhinje...to je nešto što ću zauvijek pamtiti. Rastanka se ne želim sjećati, jer to je bilo posljednji put da smo se vidjele.

 

To je život.

 

I tu večer pamtim u detalje i u mirise, a Splita se skoro i ne sjećam. Ne tog posjeta.

 

Eto, tako Saraj.


plocnik @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 22, 2013
 

..........

Bez obzira na godine volim igrice na kompjuteru.

Zašto?

Očito su mi životne postale preteške ili predosadne s uvijek istim predvidljivim završetkom neovisno o uloženom trudu.


 

I ova je rečenica bila predugačka, no rekla sam sve što sam i mislila.

 




plocnik @ 05:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, svibanj 17, 2013
 

Možete li zamisliti mnogo ružičaste vate

                                      u lagano-pomičnim hrpicama?

 

E, takvo je u sumrak bilo nebo nadamnom.

plocnik @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare